2089.godina je. Na Marsu se konačno otvara prvi INTERGALAKTIČKI PČELINJAK. Pčele lete između staklenih kupola prepunih voćki i cvijeća, marljivo oprašujući biljke koje hrane prve ljudske kolonizatore. Umjesto buke automobila, na Marsu se čuje samo poznato zujanje pčela, mir i spokoj.
Zvuči kao znanstvena fantastika, ali ideja pčela u svemiru nije toliko luda koliko mislite. Pčele su već posjetile svemir i to više puta.
Pčele u svemiru – 1982. godina – Misija STS-3
Još 1982.godine, NASA je poslala 14 pčela i jednu maticu na svemirsku misiju STS-3. Željeli su vidjeti hoće li pčele preživjeti te hoće li se snaći u bestežinskom stanju.
Pčele su imale problema s prianjanjem na glatke površine unutar eksperimentalne košnice, njihov let bio je nestabilan – tumarale su u zraku. Pretpostavlja se da je nedostatak vizualnih signala za kretanje dosta zbunio njihov navigacijski sustav.
Sve su pčele naposljetku uginule. Ispostavilo se da je najveći problem bila je prehrana – šećerni sirup u hranilicama nije bio dovoljno hranjiv, što je dovelo do iscrpljenosti i smrti svih pčela.
Reklo bi se da je ovaj “eksperiment” prošao prilično neuspješno.
1984.godina Misija STS-13 – Pčele u svemiru
Roj pčela u svemiru – 1984.godina – Misija STS-13
Dvije godine kasnije, NASA je odlučila poslati čitav roj pčela u svemir. Tijekom misije koja se kasnije nazvala STS-41C, u travnju 1984.godine, svemirska letjelica Challenger odvela je u orbitu čak 3300 pčela i njihovu maticu.
Ovoga su puta pčele imale vlastitu “kozmičku košnicu” dizajnirano posebno za život u svemiru. NASA je na izgradnju ove hi-tech košnice potrošila čak 40.000$, a cilj je bio provjeriti hoće li matica polagati jaja i stvoriti novu generaciju pčela u svemiru.
Pčele su u početku bile zbunjene, ali su se vrlo brzo prilagodile i počele normalno letjeti.
1984. saće izgađeno u svemiru
Uspješnost gradnje saća, iako su građene u posve bestežinskom stanju, bila je 70%!
Jedina prepreka? Matica nije polagala jaja. Zašto? Znanstvenici nisu sigurni, ali moguće je da su uvjeti u svemiru utjecali na hormonski sustav matice ili da joj je nedostajao neki ključni okolišni faktor… ali polako… doći ćemo i do toga.
Zašto su pčele u svemiru važne za budućnost?
Zašto su pčele u svemiru važne za budućnost?
Ako jednog dana želimo uzgajati biljke na Marsu, trebat će nam oprašivači – a tko bi bio bolji od pčela?
Mi ne možemo preživjeti bez pčela. Bez pčela ne bismo imali većinu voća i povrća. Ako je krajnji cilj čovječanstva kolonizacija Mjeseca, Marsa ili bilo kojeg drugog planeta, biljke će nam biti ključne za opskrbu kisikom i hranom.
Tu dolazimo da velikog pitanja…
Mogu li pčele preživjeti na Marsu?
Ako nas filmski scenariji išta uče, odgovor je uz malo tehnologije i puno ludih znanstvenika – DA!
Kako bi to izgledalo, to možemo samo maštati. Možda će se napraviti pčelinjaci pod staklenim kupolama pa bi pčele umjesto u drvenim košnicama živjele u staklenim biodomovima ispunjenim biljkama i cvijećem. Možda bi marsovske pčele naučile lebdjeti umjesto letjeti. Ako bi prirodne pčele imale problema s niskom gravitacijom, moguće je da bismo razvili “biorobotske pčele” koje bi preuzele posao oprašivanja. (I da, znamo, serija Black Mirror nas je već upozorila na ovu ideju.)
Što nas pčele mogu naučiti o preživljavanju u svemiru?
Ako su pčele u stanju prilagoditi se mikrogravitaciji, znači da i drugi organizmi mogu. Njihovo ponašanje može nam pomoći razumjeti kako bismo mogli uspostaviti “održive ekosustave” na drugim planetima. To ostavljamo znanstvenicima da proučavaju… Mi ćemo do tada tražiti slobodne parcele u okolici Zagreba.
Jedno je sigurno, ako planiramo preživjeti na ili izvan Zemlje, bez pčela to nećemo uspjeti. Zato čuvajmo naše pčele i Majčicu Zemlju.
Do nekog sljedećeg puta… Puno vas pozdravljamo..
obitelj Koprek
