Što je kristalizacija meda? Zašto se događa? Je li kristalizirani med lažan med? Danas ćemo Vam pojasniti sve što možda niste znali, a utjecalo je na Vaše donošenje odluka pri kupovini meda.
Što je kristalizacija meda?
Kristalizacija meda je prirodan proces koji se javlja kada med prelazi iz tekućeg u čvrsto stanje, pri čemu formira sitne ili krupne kristale.
Iako mnogi ljudi pogrešno misle da je med pokvaren kada kristalizira, to je zapravo znak da je med prirodan i neobrađen.
Zašto med kristalizira?
Med je zasićena šećerna otopina koja sadrži dvije glavne vrste šećera: glukozu i fruktozu. Kada je koncentracija šećera u medu visoka, glukoza se počinje odvajati od vode i formira kristale. Glukoza je manje topljiva u vodi od fruktoze, pa je zato njezin udio u samom medu glavni faktor kristalizacije.
S obzirom na to da svi medovi nemaju isti udio glukoze, tako će i kristalizacija ovisiti o samoj vrsti meda.
Vrste meda koje brže kristaliziraju
Ove vrste meda sadrže više glukoze u odnosu na fruktozu, što ih čini sklonijim brzom formiranju kristala.
Med od repice (uljane repice)
Ova vrsta meda ima vrlo visok udio glukoze, zbog čega se kristalizacija može dogoditi u roku od nekoliko dana nakon vrcanja. Kristali su često sitni, a med može dobiti kremastu teksturu.
Med od suncokreta
Suncokretov med sadrži visok postotak glukoze, zbog čega brzo kristalizira. Kristali mogu biti krupniji, što čini teksturu grubom i granulastom.
Med od maslačka
Ovaj med ima visok udio glukoze te obično unutar nekoliko tjedana prelazi iz tekućeg u kristalizirano stanje.
Livadni med (cvjetni med)
S obzirom na to da dolazi od različitih biljaka, cvjetni med ima šarolik sastav, ali većina cvjetnih medova sadrži dovoljno glukoze tako da dosta brzo kristaliziraju.
Med od djeteline
Med od bijele djeteline kristalizira prilično brzo jer je bogat glukozom. Često se pretvara u kremast ili zrnast oblik.
Med od lavande
Zbog visoke koncentracije glukoze, med od lavande relativno brzo kristalizira, obično unutar nekoliko mjeseci.
Vrste meda koje sporije kristaliziraju
Ove vrste meda imaju više fruktoze nego glukoze, što usporava proces kristalizacije.
Bagremov med
Bagremov med je poznat po tome što dugo ostaje tekuć, često i do dvije godine. Ova vrsta meda sadrži visok udio fruktoze, što sprečava brzo formiranje kristala.
Kestenov med
Kestenov med, poput bagremovog, ima veći udio fruktoze i vrlo sporo kristalizira. Osim toga, zbog svog specifičnog i bogatog sastava, može zadržati tekuću konzistenciju i više od godinu dana.
Med od lipe
Iako lipov med sadrži značajne količine glukoze, zbog složenog sastava može sporije kristalizirati u usporedbi s medovima bogatijim glukozom poput repičinog ili maslačkovog meda.
Med od kadulje (žalfije)
Med od kadulje ima visok postotak fruktoze, zbog čega sporo kristalizira. Može ostati tekuć dugo vremena, čak i do godinu dana ili duže.
Utječe li temperatura na kristalizaciju meda?
Temperatura ima značajan utjecaj na proces kristalizacije meda, jer direktno utiče na razgradnju šećera, strukturu kristala i brzinu njihovog formiranja. Med je zasićena šećerna otopina, što znači da se šećeri, prije svega glukoza, teško rastapaju u vodi. Upravo zbog toga se pri određenim temperaturama glukoza izdvaja i formira kristale.
Najbrža kristalizacija meda događa se na temperaturama između 10 °C i 15 °C. Ova temperatura omogućava idealne uvjete za izdvajanje glukoze iz meda i formiranje kristala. Na toj temperaturi med može postati čvrst i zrnast u relativno kratkom periodu, često u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci, ovisno o vrsti meda.
Na sobnoj temperaturi, između 20 °C i 25 °C, kristalizacija se odvija sporije nego na nižim temperaturama, ali ipak je prisutna, ovisno o vrsti meda.
Na temperaturama iznad 25 °C, proces kristalizacije meda znatno se usporava. To je zbog toga što visoka temperatura omogućava molekulama šećera da ostanu rastopljene u vodi, pa se formiranje kristala oduži.
Zagravanje meda za dekristalizaciju
Ako je med kristalizirao, može se zagrijavati kako bi se kristali rastopili i med vratio u tekuće stanje. Ovo se obično radi polako, pri temperaturama do 40 °C, jer je potrebno paziti da se med ne pregrije. Visoke temperature (iznad 40 °C) mogu uništiti korisne enzime i smanjiti nutritivne vrijednosti meda.
Vodena kupka je najefikasniji način za dekristalizaciju meda. Tegla s kristaliziranim medom stavi se u posudu s toplom vodom i tako se postepeno zagrijava. Temperatura vode ne bi trebala prelaziti 40 °C, kako se ne bi oštetila prirodna svojstva meda.
Pretjerano zagrijavanje može uzrokovati tamnjenje meda, promjenu u okusu i smanjenje sadržaja korisnih materija, poput vitamina i minerala.
Zaključak
Sljedeći put kada pronađete kristalizirani med, sjetite se da to nije “ušećereni” med nastao miješanjem s industrijskim šećerom.
S njim je ionako lakše raditi. Ne curi, ne kapa pa nemate zalijepljene prste, kuhinjsku radnu ploču ili kosu. 🙂
I to je to! Dobar tek!
Puno pozdrava od obitelji Koprek
